Znamenite ličnosti iz kaštelanske povijesti
Kaštelanin Ivan Kumbat – zapovjednik otoka Krfa
U Morejskom ratu, posljednjem oružanom sukobu Venecije s Turskom, Dalmatinci su, u službi Serenissime, po moru i na kopnu, bili najbolji vojnici. Za vrijeme Morejskog rata Andrija Kačić Miošić je bio još mlad fratar i upravo je ovaj boj opjevao u znamenitom Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga. Pored mnogih Dalmatinaca u fra Andrijinoj pjesmarici spominje se i general Ivan Kumbat koji se rodio u Štafiliću:
„Oko mora varoši bijeli,
po imenu zovu se Kašteli:
tvrde kule, visoki palaci
i u njima sileni junaci,
koji Turkom puno dodijaše…
Koje znadem, kažem po imenu:
Najprvoga Kumbata Ivana,
Od Kaštela silnoga junaka…
Dužde njemu dade đeneralstvo
Od hrvatske vojske za junaštvo….“
Pisma od Kaštelanskih vitezova
Fra Filip Grabovac je Ivanu Kumbatu posvetio jednu pjesmu u Cvitu razgovora naroda i jezika hrvatskoga u kojoj ga slavi kao hrvatskog domoljuba.
Ivan Kumbat se rodio 1684. godine u Kaštel Štafiliću. O njegovoj mladosti ne zna se mnogo, osim jedne anegdote kojom se objašnjava njegov odlazak u bijeli svijet. Navodno je u prvoj mladosti počinio sitnu krađu. Okolnosti koje su nastale uslijed toga čina, otjerale su ga u rat.
„U vrijeme mletačko-turskih ratova u 18. stoljeću svojim junaštvom posebno se isticao Ivan Kumbata, kaštelanski čobančić i potomak slavnih Kumbata koji su se istakli u borbama protiv Turaka oko Klisa. Kada je porastao, stupio je u vojsku i kao mletački podanik zadobio je generalski čin zbog uspješne vojne vještine i osobne hrabrosti. O njegovim podvizima pjevali su guslari, a o njegovu junaštvu pričale su se legende.Posebno je zabilježeno kako je svojom odvažnošću postao čak i mletačkim zapovjednikom otoka Krfa. Ivana Kumbatu spominje i veliki talijanski pjesnik Petrarca koji za njega u jednom pismu kaže: „Taj o kome hoću pisati nije Talijan nego Dalmatinac. Rođen je pod drugim nebom. Viko je drugom načinu života. S njime imamo zajedničko more, ali protivne obale, različite duše, različite ćudi i posve različite obale“.
U ratnim podvizima, zbog kojih su Mlečani Ivana Kumbata imenovali i svojim generalom, taj je hrabri Kaštelanin postigao svoj najveći vojnički uspjeh osvajanjem grčkog otoka Krfa od Turaka. Kako je bio nepismen, Mlečani ga ipak nisu mogli postaviti zapovjednikom Krfa unatoč postignutom uspjehu. Poručili su mu po glasniku da nesavladiv može biti, ali zbog svoje nepismenosti, ne i mudar zapovjednik tako velikog otoka. To je razjarilo Kumbata i on se jednog dana pojavio pred sucima Mletačke Republike. Razderao je košulju razgalivši grudi pune ožiljaka od oštrica mačeva, isukao je još od borbe krvavi mač usporedivši svoju kožu s pisanim pergamenom, a mač s pisaljkom govoreći sucima: „Ovo je pergamena na kojoj pišem, a ovo pero kojim zapisujem“. Tim potresnim činom zbunio je i ganuo suce. Oni ipak odluče Kumbata imenovati zapovjednikom Krfa. Vrhovni zapovjednik mletačke vojske izvede ga pred svoje postrojbe i tad podiže palac kao znak da se Krf predaje slavnom Kumbati. Došavši na Krf, ubrzo se zaljubi u slavnu ljepoticu Korfiotke. Lijepa Grkinja dugo se poigravala njegovim osjećajima da bi ga na kraju ostavila riječima: „Što će mi čoban u generalskoj uniformi“. Dugo je Kumbata patio za svojom ljubavi koja ga je ostavila. Daleko su bili njegovi Kašteli za kojima je patio kao i za svojom Grkinjom. Čežnja i napuštenost narušili su mu zdravlje i shrvan boli jednoga dana umre. Zadnja mu je želja bila, kada već nije mogao biti pokopan u svojim Kaštelima, da ga daleko od domovine pokopaju u njegovu seljačkom ruhu s kaštelanskom kapom koju je nosio sa sobom i čuvao tijekom cijelog svog vojničkog života.“
Ivan Kumbata Kaštelanin zapovjednik Krfa
Ivan Kumbat je 1739. godine sastavio oporuku, a jedan dodatak oporuci 1744. g. Prema spomenutim dokumentima, po 200 cekina je ostavio Kotoru, Perastu, Splitu i Kaštelima, kako bi u svakom od njih šest siromašnih djevojaka bilo primljeno u koludrice (redovnice). Izvršenje oporuke predao je tamošnjim biskupima. Umro je 1744. godine u Krfu.
Izvori:
Novo doba (Split), 5. 3. 1938.
Vjeko Omašić, Kaštela od prapovijesti do početeka XX. stoljeća, Dugi Rat, 2001.
Hrvoje Morović, Kaštelanski zbornik br.1, Kaštela, 1987.
Frane Bego, Kaštel Kambelovac, Split, 1991.
Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Zagreb: Matica hrvatska; Zora, 1967.
Tomislav Đurić, Legende puka hrvatskoga. Samobor: Meridijani, 2005.
Grb generala Ivana Kumbata: https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Anton_Kumbat
Pripremila: J. Borzić
