Ivana Brlić-Mažuranić (1874 – 1938)

Biografija:
Rođena je 18. travnja 1874. godine u Ogulinu. Njena obitelj je bila cijenjena i bogata. Otac joj je bio pjesnik , a djed Ivan Mažuranić jedan od najvećih hrvatskih pjesnika i poznati hrvatski ban.
Ivana je imala nevjerojatan dar za pisanje, a imala je i podršku obitelji za svoj rad.

Ivana je samo prva dva razreda išla u javnu školu, a poslije se školovala kod kuće gdje su je učili izvrsni privatni učitelji. Naučila je engleski, talijanski, njemački, francuski i ruski jezik.

Veći dio života je provela u Zagrebu, Karlovcu i Slavonskom Brodu. Često je posjećivala i Ogulin koji je jako voljela. Bila je udata i imala je petero djece. Na njen rad je utjecalo više osoba, a prvenstveno njen djed.
Smatra se najznačajnijom hrvatskom spisateljicom za djecu, a svojim djelima je dala i veliki doprinos svjetskoj književnosti.
Dva puta je nominirana za Nobelovu nagradu za književnost.

Umrla je u Zagrebu 21. rujna 1938. godine.

Djelo:
Kako nije bilo dovoljno literature za djecu, po njenom mišljenu, izmišljala je svojoj djeci razne priče. Njenoj djeci su priče bile jako interesantne te ih je Ivana odlučila zapisati.

Prva njena zbirka pripovijedaka je bila „Valjani i nevaljani”.
Veliku pozornost je privukla prvim svojim romanom za djecu „Čudnovate zgode šegrta Hlapića” koji je postao i lektira u osnovnim školama. Po romanu su nastali i animirani i igrani filmovi, predstave i slikovnice.

Napisala je i zbirku pjesama za odrasle „Slike”.
Nakon toga je napisala svoje najpoznatije djelo, zbirku bajki „Priče iz davnina” s kojom je postala poznata i van Hrvatske te je bila nominirana za Nobelovu nagradu za književnost.
Nazivali su je hrvatskim Andersenom.
Kroz život je pisala i poeziju i eseje za odrasle.

Mato Lovrak (1899 – 1974)

Biografija:
Rođen je 08. ožujka 1899. u Velikom Grđevcu.
Radio je kao seoski učitelj pa je prvi u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji.
Lovrak nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta. U pripovijetkama i romanima dao je sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre.

Umro je 14. ožujka 1974. godine u Zagrebu.

Djelo:
Lovrak je napisao nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu, te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje.
Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Zamjeriti se može katkad prenaglašena pedagoška tendencija, socijalno angažiranje i inzistiranje na sretnim zavretcima.

Najpoznatija djela su mu „Slatki potok i druge priče za djecu”, „Družba Pere Kvržice” te „Vlak u snijegu”.

Marija Jurić Zagorka (1873 – 1957)

Biografija:
Rodila se u malom selu Negovec, 02. ožujka.1873. godine.
Roditelji su je, usprkos njenom protivljenju, udali za čovjeka kojeg uopće nije poznavala. Ipak nakon tri godine užasnog braka ona bježi od supruga.
Početak samostalnog života joj je bio jako težak, ali se ipak snašla i okrenula karijeri. Bila je prva novinarka ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj srednjoj Europi.

Poznata je kao aktivistkinja za ženska prava te 1925. godine osniva prvi ženski časopis „Ženski list”.

Nakon nagovora biskupa Josipa Jurja Strossmayera počinje se baviti i književnošću.
Umrla je u Zagrebu 30. studenog. 1957. godine.

Djelo:
Marija Jurić Zagorka je jedna od najvećih hrvatskih spisateljica i prva hrvatska novinarka.

U njenim prvim književnim djelima “Roblje“ i „Kneginja iz Petrinjske ulice“ kritizira mađarizaciju i germanizaciju.

Nakon aktivizma i političkih aktivnosti Marija počinje pisati povijesno-ljubavne romane koji u prvo vrijeme izlaze u novinama i časopisima u djelovima.

Njeno napoznatije djelo je ciklus od sedam romana „Grička vještica”-
Uz to je napisala još nekoliko romana sa povijesnom tematikom poput „Gordana”, „Kći Lotršćaka”, „Kraljica Hrvata”, „Plameni inkvizitori”. Napisala i 17 drama.

Slavko Kolar (1891 – 1963)

Biografija:
Slavko Kolar je rođen 01.prosinca 1891. godine u Palešniku.
Zbog očeva posla često je selio. Za vrijeme školovanje matematika mu je bila problem, pa su učitelji mislili da neće daleko dogurati. Ipak nakon devet godina školovanja maturira i to iz prvog pokušaja. Čak je uspio završiti i studij agronomije. Nakon studija se i zaposlio kao agronom, a bio je poslat i na specijalizaciju u vinogogradarstvu i voćarstvu.

Nije se bojao reći što misli pa je morao otići u mirovinu sa samo 34 godine. Nakon toga se bavi uglavnom pisanjem.
Umro je 15. studenog 1963. godine u Zagrebu.

Djelo:
U svojim dramama, humoreskama, pripovijetkama i novelama se uglavnom bavi opisivanjem malograđana, ali i političarima.
U djelima o ratu uglavnom piše o uspjesima partizana koje je jako cijenio.
Dosta piše i o životu na selu.

1957. piše scenarij za film „Svoga tela gospodar”
Režirao je i film „Breza” uz pomoć Ante Babaje.

Najbolja djela su mu bila: „Breza”, „Svoga tela gospodar”, „Nasmijane pripovijesti”, „Mi smo za pravicu”, „Ili jesmo ili nismo”.

Dinko Šimunović (1873 – 1938)

Biografija:
Rođen je 01. rujna 1873. godine u Kninu.
Odrastao je u Dalmatinskoj zagori u Kijevu i Koljani. Postao je učitelj što je bio i njegov otac. Radio je u selima Dalmatinske zagore. Imao je veliku obitelj i živio je siromašno. Tako je živjela i većina djece koju je učio i to je jako utjecalo na njegovo stvaralaštvo kao i Cetinska krajina gdje je živio dok je bio mlađi.
Izvrsno je kombinirao izmišljeno i izvorno narodno te je čitateljima lirskim portretima tog kraja prekrasno dočarao svu ljepotu tog područja.

Kasniju fazu života je proveo u Splitu gdje je živio dvadeset godina. Zadnje četiri godine života je proveo u Zagrebu.

Umro je 3. kolovoza 1938. godine u Zagrebu.

Djelo:
Bogat književni opus se sastoji od sedamdesetak pripovijetki, tri romana i dvije autobiografije.

Prvo djelo koje je objavio je „Mrkodol”. Jedan je od glavnih hrvatskih modernista.

Objavio je nekoliko zbirki novela : „Mrkodol”, „Đerdan”, „Sa Krke i sa Cetine” , a nakon smrti izlazi još jedna zbirka „Posmrtne novele”.

Brojne njegove novele su sam vrh hrvatske književnosti.
Pripovijetke „Alkar”, Muljika”, Mrkodol” i „Duga“ spadaju u klasike hrvatske književnosti.

Anto Gardaš (1938 – 2004)

Biografija:
Rođen je 1938. godine u Agićima u Bosni i Hercegovini.
U djetinjstvu živi u Slavoniji.
Osnovnu školu je završio u Velimirovcima, srednju školu u Našicama i pravni fakultet u Zagrebu.

Anto je jedan od djeci najdražih hrvatskih pisaca poznat po svojim pjesmama,pričama, igrokazima i romanima za djecu.
Umro je 10. lipnja 2004. godine u Osijeku.

Djelo:
Romani su mu uvijek napeti i interesantni bez obzira koje se tematike dotakao. U raznim djelima mu se pojavljuju neki isti likovi, ali ipak je svako djelo cjelina za sebe.

Poznati romani su mu: „Duh u močvari”, „Tajna zelene pećine”, „Miron u škripcu”, „Miron na tragu svetog grala”, „Ljubičasti planet” .

Poznate zbirke pjesama su mu: „Prvi suncokreti”, „Uvijek netko nekoga voli”

Stil pisanja mu je jednostavan i tečan te je djeci lak za čitanje.

Vladimir Nazor (1876 – 1949)

Biografija:
Rodio se 30. svibnja 1876.godine u Postirama na otoku Braču.
Završio je pučku školu na otoku Braču, gimnaziju u Splitu dok je studij matematike, fizike i prirodnih znanosti studirao u Grazu i Zagrebu.
Nakon završetka studija radio je kao profesor u Zadru.
Poslije toga radi u Istri i Zagrebu.
1942. godine se pridružio partizanima.

Ostvaruje uspješnu političku karijeru tijekom rata i poslije. Za vrijeme rata je bio predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a poslije rata je bio prvi predsjednik hrvatskog Sabora.

Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1940. godine, a prije toga(od 1919. godine) dopisni član.
1948. godine postao je redoviti član Srpske akademije znanosti i umjetnosti.

Pisao je oko 50 godina i u svom bogatom stvaralaštvu je napisao veliki broj pjesama, romana, priča za djecu, putopisa, dnevnika i rasprava.
Poznat je i kao vrstan prevoditelj.

Djelo:
1900. godine izlazi njegovo prvo djelo „Slavenske legende”, poslije toga 1904. godine je izdao drugo djelo „Knjigu o hrvatskim kraljevima” te počinje pisati svoje „Istarske priče”. Poslije izdaje svoje prozno djelo „Veli Jože” koje je remek djelo hrvatske književnosti. 1916. godine izdate su njegove knjige: „Stoimena”, „Medvjed Brundo” i „Utva zlatokrila”.

Zbog politike su mu neko vrijeme odbijali izdavati knjige, tek je 1939. godine izdao „ PastirLodu” i „Dedeka Kajbumščaka”.

Prvih dvadesetak godina njegova pisanja u vrijeme hrvatske moderne traži vlastiti iskaz. Inspiriran je hrvatskim i slavenskim legendama i mitovima.
Kasnije se u njegovim djelima vidi i fascinacija prirodom, a vidi se i utjecaj starozavjetnih biblijskih priča.
U nekim djelima piše o sebi ali bez osobitog uspjeha.
Poslije više piše o socijalnim temama, a piše i esej, studije, dnevnike te putopise. Dok je bio u partizanima nalazi inspiraciju u partizanskom pokretu.

Nakon toga više pokazuje svoju osjećajnu stranu u svom djelu „Intima”.
Njegova lirika se posve razlikuje od depresivne i pesimistične poezije hrvatske moderne tj. lirika mu je puna optimizma i elana. Kroz njegova djela modernizma se vidi nacionalna i prosvjetiteljska strana što se dobro vidi u djelu „Krvavi dani”.

U jednom od svojih najpoznatijih djela „ Veli Jože” vidi se mješavina istarskog mita i folklora.

August Šenoa (1838 – 1881)

Biografija:
Rodio se 14. studenog 1838. godine u Zagrebu
Smatra ga se najvećim hrvatskim književnikom 19. stoljeća te jednim od najvećih hrvatskih književnika uopće.

Nakon završene osnovne škole i gimnazije upisuje Pravoslavnu akademiju.
Nastavlja studirati pravo u Pragu, ali nije položio ni jedan ispit. Bavio se u to doba novinarstvom
Vraća se u Zagreb i radi u redakciji Pozora. Nakon toga radi kao bilježnik. 1868. godine se vjenčao. .1872. radi kao ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta. Počinje se baviti politikom i prevođenjem pa napušta kazalište.
Do svoje smrti radu kao urednik „Vijenca”. U novinarskom radu je bio veliki kritičar društva. Bio je zaposlen i kao kazališni kritičar.
Umro je 13. prosinca 1881. godine.

Djelo:
U svom radu najviše se istakao kao pisac povijesnih romana kao što su: „Seljačka buna”, „Zlatarevo zlato” te „Diogeneš”.

Njegove pjesme su također bile popularne, mada nisu bile kvalitetne kao njegovi povijesni romani. Među poznatijima su „Hrvatska pjesma” te „Budi svoj”.

Poznat je i po zbirki Povjestca . Među poznatijima su „Smrt Petra Svačića” i „Šljivari”

Dobriša Cesarić (1902 – 1980)

Biografija:
Jedan od najpoznatijih predstavnika hrvatske poezije. Rodio se u Slavonskoj Požegi. Srednju realnu gimnaziju pohađao je u Osijeku. Studirao je pravo i filozofiju. Radio je kao činovnik, lektor, prevodilac i urednik. 1916. na studiju filozofije napisao je svoju prvu pjesmu „ I ja ljubim“ objavljenu u časopisu Pobratim. Prva zbirka pjesama objavljena je 1931. U vlastitoj izdavačkoj kući za koju je dobio nagradu JAZU . Do smrti je aktivan kao pjesnik i prevodilac.
Preminuo je 1980 godine u Zagrebu.

Djelo:
Svojim pjesničkim opusom ušao je u italijansku antologiju svjetske lirike Poeti del mondo, te u njemačku antologiju savremene evropske lirike. Uz prepoznatljivu “Voćku poslije kiše”, i druge antologijske pjesme, poput “Balade iz predgađa”, “Oblaka”, “Pjesme mrtvog pjesnika”, “Slapa”, “Povratka”, bile su prevedene na mnoge svjetske jezike.

Dragutin Tadijanović (1905 – 2007)

Biografija:
Dragutin Tadijanović, znan kao Margen Tadeon, bio je hrvatski pjesnik, ravnatelj Instituta za književnost JAZU, predsjednik Društva književnika Hrvatske, počasni građanin grada Zagreba.
Rođen je 1905, god u Rastušju kod Slavonskog Broda. Kao učenik petog razreda gimnazije piše pjesme. U Zagrebu je na Gospodarsko – šumarskom fakultetu upisao studij šumarstva. Kasnije se prebacuje na Filozofski fakultet koji je završio 1928. God.
Radio je kao urednik službenog lista Narodne novine, Bio je urednik edicije Djela hrvatskih pisaca XIX i XX stoljeća Izdavačkog poduzeća Zora i Hrvatski pjesnici Matice hrvatske.

Djelo:
Prvu pjesmu „Tužna jesen“ objavio je u đačkoj Omladini pod pseudonimom Margen Tadeon.
Pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. U Književniku i Hrvatskoj reviji. Objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki, a priredio je i nekoliko izdanja vlastitih izabranih i sabranih djela.
Njegove pjesme „Visoka žuta žita“,“ Dugo u noć, zimsku bijelu noć“, „Sunce nad oranicama“, „Da sam ja učiteljica“ poznata su nam već u osnovnoj školi obrađujući ga kroz lektiru.
Poznata zbirka je „ Srebrne svirale“ . „Dani djetinjstva“, „Sunce nad oranicama“, „Pepeo srca“ i „Lirika“

Izvori
lektire.hr
Wikipedija
Biografija.com