Cassels Alan; Moynihan Ray: PRODAVANJE BOLESTI (ili kako nas farmaceutska industrija pretvara u pacijente)
Planetopija, 2007.
Dvojac sjajnih autora, R. Moynihan i Alan Cassels, prvi jedan od vodećih medicinskih novinara na svijetu, a potonji kanadski istraživač i pisac koji se bavi pitanjima vezanim uz politiku lijekova, napisali su izvrsnu knjigu o tome kako se putem agresivnih i tobože dobronamjernih reklamnih kampanja stvara uvjerenje kako su blage poteškoće, koje smo smatrali sastavnim dijelom života, zapravo vrlo opasni poremećaji te da je sve moguće riješiti uzimanjem lijekova.
U predgovoru knjige kaže se da je stvar dotle došla da je jedan agresivni predsjednik uprave Mercka, stanoviti H. Godsden nedugo prije umirovljenja izjavio za novine koliko je ogorčen „jer je potencijalno tržište njegove tvrtke ograničeno samo na bolesne ljude!!“ (?!) Nekoliko desetljeća kasnije san pokojnog predsjednika uprave se i ostvario. Jer, kao što je na Wall Streetu dobro poznato, vrlo je unosno uvjeravati zdrave ljude da su bolesni.
Tako stidljivost postaje znak socijalne anksioznosti, a predmenstrualna napetost postaje mentalna bolest nazvana predmenstrualni disforični poremećaj. Uobičajene seksualne teškoće shvaćaju se kao seksualne disfunkcije; prirodna životna promjena je bolest pomanjkanja hormona nazvana menopauza, a rastreseni službenici danas imaju adultni poremećaj deficita pozornosti.
Sam rizik obolijevanja od određene bolesti postao je punopravna „bolest“, pa zdrave sredovječne žene boluju od prikrivene bolesti kostiju zvane osteoporoza, a zdravi sredovječni muškarci doživotno boluju od visokog kolesterola.
Postoje ljudi koji doista boluju ili su izloženi vrlo visokom riziku obolijevanja pa im medicinska dijagnoza i jaki lijekovi mogu donijeti veliku dobrobit. No, relativno zdravim ljudima dijagnoza i lijek mogu donijeti velike teškoće, goleme troškove i vrlo stvarnu opasnost od katkad smrtonosnih pojava. To je golemo područje postalo novo globalno tržište potencijalnih pacijenata – desetaka milijuna ljudi – najvažnija meta promotivnih kampanja u koje farmaceutske tvrtke ulažu milijarde dolara!
Žarište te prodaje su, dakako, SAD, sjedište mnogih najvećih farmaceutskih tvrtki na svijetu pa je i priča tipično američka, ali poučna za sve.
Naime, cilj je kupcima lijekova diljem svijeta ponuditi „nov način razmišljanja“, odnosno cilj je povezivanje medicinskoga stanja i vašega lijeka, kako bi se njegova prodaja povećala koliko je god moguće!
Ljude je potrebno „uvjeriti“ da se problemi koje su do tada možda prihvaćali tek kao neugodnosti – poput ćelavosti, izboranosti i seksualnih teškoća – danas smatraju „dostojnim medicinske intervencije“.
Nezdrav utjecaj farmaceutske industrije postao je globalni skandal, on iz temelja izopačuje medicinsku znanost, kvari medicinsku praksu i narušava povjerenje javnosti u liječnike.
Mnogi promatrači smatraju da su se liječnici jednostavno previše zbližili s farmaceutskim tvrtkama.
Autori naglašavaju sljedeće: „Razmotrimo jednostavan primjer: kad bi poboljšanje ljudskoga zdravlja bilo naš primarni cilj, dio milijardi dolara, koje se trenutačno ulažu u skupe lijekove za snizivanje razine kolesterola u krvi zdravih osoba zabrinutih za zdravlje moglo bi se korisnije uložiti u bolje kampanje za suzbijanje pušenja te za povećanje tjelesne aktovnosti i poboljšanje prehrane.“
U prodaji bolesti primjenjuje se puno različitih strategija, ali im je zajednički nazivnik marketing straha.
Ironično je da razvikani lijekovi katkad izazovu upravo ono stanje koje bi trebalo spriječiti.
Dugoročna nadomjesna hormonska terapija povećava rizik od srčanog udara u žena, dok antidepresivi vjerojatno povećavaju rizik od suicidalnog razmišljanja u mladih.
Trgovanje bolešću zapravo je napad na našu kolektivnu dušu, a napadaju je oni koji se žele okoristiti našim strahom.
Posrijedi nije mračna zavjera već obična bjelodana pljačka.
Namjera ove knjige, kako kažu autori, jest razotkriti način na koji promidžbena mašinerija industrije preveliki dio uobičajenog života pretvara u bolesti kako bi proširila tržište za lijekove.
Rastuća prodaja je tijekom dva zadnja desetljeća učinila farmaceutske tvrtke najprofitabilnijim korporacijama na svijetu.
Nakon čitanja ove knjižice, složni su autori, treba pokrenuti raspravu koja propituje industrijski sponzoriranu prodaju bolesti te istražuje nove načine definiranja i shvaćanja bolesti.
Znači na redu bi trebala biti nova globalna suradnja neovisnih istraživača i pobornika zdravlja s primarnim ciljem poticanja razboritije i potkrijepljenije javne rasprave o ljudskom zdravlju, umjesto prodavanja straha u svrhu prodaje lijekova.
- Poglavlje
Visoka razina kolesterola u krvi
Danas ti lijekovi proizvođačima donose prihode koji nadmašuju 25 milijardi dolara godišnje, a među njima su najveća imena svjetske industrije, uključujući njemački Bayer, britansko švedski Astrozeneca i američki Pfizer. U manje bogatim zemljama, uključujući neke države istočne Europe, rastući troškovi za tu skupinu lijekova mogu sami po sebi zaprijetiti bankrotom cijeloga zdravstvenog sustava (napomena: knjiga je napisana 2005).
Općeprihvaćeno jest da je visoki kolesterol samo jedan od mnogih čimbenika koji utječu na izglede za nastanak srčane bolesti.
No, unatoč tome privlači golemu pozornost zato jer je na njega moguće utjecati lijekovima – lijekovima koji se u današnje vrijeme ponose promidžbenim budžetom ravnim budžetima nekih vrsta piva ili sokova.
Tzv. statini – lijekovi koji čine korisnu terapiju za osobe koje već boluju od određenog oblika srčane bolesti.
No, za većinu zdravih ljudi postoje jeftiniji, sigurniji i djelotvorniji načini održavanje zdravlja – poboljšanje prehrane, više tjelesne aktivnosti i prestanak pušenja logične su i dobro poznate strategije.
Vijeće američkih stručnjaka za kolesterol je prije nekoliko godina promijenilo definiciju spustivši vrijednost razine kolesterola koje iziskuje liječenje te milijune zdravih ljudi proglasili bolesnima i doslovce preko noći utrostručilo broj onih kojima bi mogla biti potrebna terapija lijekovima.
Procjenjuje se da je gotovo 90% autora ovih smjernica u sukobu interesa zbog financijskih veza s farmaceutskom industrijom.
Primjerice, prema neslužbenom kodeksu industrije, još uvijek je prihvatljivo da farmaceutska tvrtka plati zrakoplovnu kartu za tri stotine navodno neovisnih liječnika, smjesti ih u golf odmaralište, plati im sudjelovanje na skupu, „educira“ ih o svojim najnovijem lijeku, a potom ih uvede u redove svojih plaćenih promotora.
Problem je pronalaženje djelotvornih načina smanjivanja učestalosti srčane bolesti, moždanog udara i prijevremene smrti, a ne snižavanje razine kolesterola.
Tako su stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije bili osobito zgroženi reklamom objavljenom u novinama i časopisima, koja je prikazivala truplo u mrtvačnici, a uz sliku je pisalo: „Jedinstvena pretraga razine kolesterola u krvi mogla je spriječiti ovakav ishod.“
Nezdrava opsjednutost kolesterolom zahvatila je i najviše razine donositelja odluka diljem svijeta (tako bi jedan od četiri Amerikanaca trebao uzimati statine).
Suvremena zdravstvena skrb je usredotočena zapravo na „zdrave bogataše“, a nedovoljno na „bolesne siromahe“.
Od samog početka kolesterolske manije osamdesetih godina kritičari su razotkrili slabosti argumenata onih koji bi očito pozdravili dodavanje statina i u vodu za piće!
- poglavlje
Depresija
Tisuće stručnjaka već nekoliko desetljeća izjavljuju da je depresija kao rasprostranjena psihička bolest najvjerojatnije prouzročena kemijskom neravnotežom u mozgu, a najbolje ju je liječiti suvremenom skupinom lijekova zvanih selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, a među njima su Prozac, Paxil i Zoloft.
I nikada se ne prodaje samo lijek, već i vrlo jasno definirano viđenje bolesti.
Međutim, stručnjaci za mentalne bolesti podsjećaju nas da je određenje depresije kao posljedice pomanjkanja moždane tvari serotonina tek jedno od mnogih znanstvenih stajališta, a uz to još i pojednostavljeno i zastarjelo.
U slučaju novih antidepresiva, jaz između komercijalnih poruka i znanstvenog viđenja postao je zastrašujuće velik jer je dobrobit od tih lijekova mnogo skromnija, a rizici puno ozbiljniji nego što promidžba tvrdi već deset godina.
Prisan odnos psihijatrije s farmaceutskom industrijom došao je na zao glas. Godišnji psihijatrijski kongresi pod pokroviteljstvima industrije također su postali legendarni.
Zbog sužavanja žarišta na terapije lijekovima, psihijatri gube sposobnost „razumijevanja cijelosti ljudskoga bića u njegovom socijalnom kontekstu“.
Istraživači su o ovom problemu oko depresije izvijestili sljedeće:
„Ako se veliki broj ljudi, koji nisu u depresiji proglase „vjerojatno depresivcima“ – to se opravdano može smatrati potencijalnom štetom. Manjkavu dijagnostiku nipošto ne bismo smjeli zamijeniti pretjeranom dijagnostikom, jer ni jedno ni drugo nije dobro za pacijenta.“
Intenzivno reklamirani antidepresivi imaju ozbiljne nuspojave.
Tako je jedna tinejdžerica nakon terapije sa Zoloftom otišla u obiteljsku garažu i objesila se.
Mnogi liječnici više ne prihvaćaju obrazac „tableta za svaku boljku“ prema kojoj se pacijentova boljka shvaća kao „kvar“ koji će liječnik „popraviti“.
Situaciju još složenijom čini rasprava o tome što su „nezadovoljena potreba“ i „zadovoljena ne-potreba“ u odnosu na depresiju i druge mentalne bolesti.
Međutim, katkad se najprirodniji i posve normalni životni procesi „prodaju“ kao medicinska stanja koja valja liječiti lijekovima.
A katkad marketing postaje još moćniji i djelotvorniji zahvaljujući neopisivoj čaroliji slavnih osoba u ulozi „prodavača“.
- Poglavlje
Suradnja sa slavnim osobama
MENOPAUZA
Lauren Hutton, supermodel, bila je u suradnji s farmaceutskim marketingom radi podizanja svijesti javnosti o „zdravstvenom stanju“ poznatom kao menopauza – razdoblju u kojemu žena gubi mjesečnicu i plodnost.
Tako je slavno lice Lauren Hutton promoviralo „obećanje“ hormonskih tableta. Zvijezdama se za njihov trud plaća od 20 000 do 2 milijuna dolara, iako se iznos tih naknada drži u strogoj tajnosti.
Međutim, nakon pomnog proučavanja ustanovljeno je da nadomjesna hormonska terapija zapravo izaziva neke od zdravstvenih problema koje bi trebala spriječiti.
Reklama s Lauren Hutton trebala je uvjeriti žene da menopauza nije tek prirodan dio života, već stanje „gubitka estrogena“ koje povećava rizik smrtonosnih i zastrašujućih bolesti te iziskuje posjet liječniku.
Ali, što je dovela ta terapija korisnicama diljem svijeta: blago je povećavala rizik srčanog i moždanog udara, stvaranje krvnih ugrušaka te rak dojke.
Već 1966. netko je napisao: menopauza je bolest pomanjkanja hormona koju je moguće izliječiti i potpuno spriječiti (tvrdnja u knjizi naslova “Zauvijek žena“).
Ipak je negativna strana medikalizacije menopauze daleko nadmašila njezinu dobrobit, jer menopauza nije bolest već prirodna tjelesna funkcija pa je nije automatski potrebno liječiti.
Uzimanje tih lijekova (npr. Premarin) povećava rizik od raka endometrija.
Autori spominju tzv. randomizirano kontrolirano ispitivanje hormonskih lijekova, a taj se oblik danas u znanosti smatra zlatnim standardom za procjenu djelotvornosti terapije.
Sudionici se pritom nasumce podijele u dvije skupine. Jedna skupina prima lijek, a druga skupina, zvana „kontrolna skupina“, prima placebo pripravak, te se po svršetku ispitivanja usporedi zdravstveno stanje skupina.
Treba naglasiti kako povezanost slavne osobe i određenog proizvoda posjeduje neobjašnjivu čarobnu moć.
Sve dok se nadzorna tijela iz područja zdravstva ne probude iz drijemeža, zvjezdane markentiške kampanje i dalje će obmanjivati potrošače diljem svijeta, a složenost znanosti i dalje će biti zasjenjena njihovim zvjezdanim sjajem.
- poremećaj deficita pozornosti
Valja reći da je neosporno kako postoje djeca s teškim i iscrpljujućim simptomima hiperaktivnosti, rastresenosti ili impulzivnosti kojoj medicinska dijagnoza, skrb i lijekovi mogu znatno pomoći.
Kao i u slučaju depresije, znanost ne nudi jasne odgovore na pitanje jesu li te teškoće uglavnom izazvane biološkim i kemijskim poremećajima u mozgu ili su posljedica složenog međuodnosa tjelesnih, socijalnih, kulturalnih i gospodarskih čimbenika.
Nema još dovoljno dokaza koji bi potvrdili da je ADD moždani poremećaj.
Jedna reklama ovako glasi:
„Rastreseni ste? Smeteni? Frustrirani? Suvremeni život ili adultni ADD? Mnoge odrasle osobe žive s adultnim poremećajem deficita pozornosti, ali toga uopće nisu svjesne. Zašto? Zato jer se simptomi često poistovjećuju sa stresnim životom.“
Tako organizacija CHADD također ističe da ADD može biti doživotni poremećaj.
Autori kažu na kraju ovog poglavlja kako se, dakako, bez optuživanja i osuđivanja ikoga, može reći da je epidemija ADD-a omogućila sigurnu dozu speeda djeci, nerijetko radi boljeg uspjeha u školi.
- poglavlje
Visok krvni tlak
Visok krvni tlak, koji mnogi imaju, sam po sebi nije bolest već čimbenik koji može povećati rizik od srčanih i moždanih udara. Kao i kolesterol, krvni tlak privlači puno pozornosti zato jer je na njega lako utjecati lijekovima.
Zanimanje za hipertenziju izraženo je među starijima, jer je, prema današnjim definicijama imaju gotovo svi.
Prema najnovijim smjernicama američke vlade, više od 40 milijuna Amerikanaca svrstano je u kategoriju „visokog krvnog tlaka“.
Prema očekivanjima industrije, globalno tržište lijekova za regulaciju krvnog tlaka uskoro će ostvarivati prodaju od 40 milijardi dolara.
Nove službene smjernice američke vlade uvele su novu kategoriju bolesti nazvanu „predhipertenzija“.
Neki liječnici strahuju da medicina postaje previše segmentirana i previše usmjerena na brojke koje govore o krvnom tlaku ili o kolesterolu, što odvraća pozornost od cjelovitosti osobe.
Kao i u slučaju smjernica o kolesterolu, smjernice o visokome krvnom tlaku sastavilo je vijeće opterećeno znatnim sukobima interesa.
Postoji tzv. „hipertenzijska mafija“ koja neprestano snižava poželjne vrijednosti krvnog tlaka.
Primjerice, dijagnoza „hipertenzije“ liječniku može stvoriti doživotnog pacijenta. Postoji čak i „hipertenzija bijelog ogrtača“.
Neosporno znanstveni dokazi jasno daju do znanja da svijet trati milijarde dolara na najskuplje lijekove za regulaciju krvnog tlaka.
Nećete vjerovati, ali u SAD-u je prva nedjelja u svibnju proglašena „crkvenom nedjeljom visokog krvnog tlaka“, a vjerske organizacije koriste kao priliku za propovijedanje o ozbiljnosti stanja.
Izjava jednog liječnika „da je visok krvni tlak bolji od nikakvoga“ zvuče puno istinitije nego strogo praznovjerje.
No, ta utješna poruka potpuna je suprotnost farmaceutske promidžbe metodom zastrašivanja, koja je katkad toliko drska da promiče bolesti koje možda uopće ne postoje.
- poglavlje
Predmenstrualni disforični poremećaj
Novo stanje proglašeno je kao bolest PMDD. Za ovu tzv. „bolest“ se nude jaki antidepresivi. Tako emocionalni usponi i padovi prije mjesečnice više nisu dio normalnog života – sada su to očiti znakovi da možda bolujete od psihijatrijskog poremećaja.
Vijesti u najgledanijem terminu prepune su reklama za lijekove.
Međutim, sve je više reklama koje ne prodaju samo lijekove, već i bolesti koje idu uz njih.
Istraživači su zaključili da reklame sve više medikaliziraju uobičajeno životno iskustvo te previše pomiču granice medicinskog utjecaja.
“U dosad neviđenoj mjeri šalju se edukacijske poruke tipa -tablete za svaku boljku. Posrijedi je zaokret s promicanja lijeka odobrenog za liječenje doista bolesnih ljudi prema zamisli da je za prevladavanje normalnih životnih situacija dovoljno jednostavno uzeti određenu tabletu.“
„Ako zdravoj osobi dajete lijek, narušavate njezinu ravnotežu.“
Ali, nedovoljno liječenje je češće posljedica siromaštva ili
nedostupnosti nego neupućenosti.
Neki liječnici tvrde da je rasprostranjena uporaba izraza “PMS“ dugo prije stvaranja PMDD-a već medikalizirala ženski menstrualni ciklus – sam je ciklus postao medicinski problem koji iziskuje rješavanje;
Reklama za Zoloft:
„Propadaju li vam dani zbog onoga što smatrate PMS-om? Tada je možda posrijedi PMDD.
Reklama za Paxil još očitije nastoji zamagliti granicu između uobičajenog života i mentalne bolesti: „Oduvijek sam mislila da je to samo PMS. Sad znam da nije. Mrzovoljni ste? Preosjetljivi? Razdražljivi? Možda je posrijedi PMDD.“
- poglavlje
Socijalna anksioznost
Lijek Paxil će postati najprodavaniji antidepresiv u svijetu zahvaljujući korjenitom preoblikovanju općeg poimanja stidljivosti i nelagode u socijalnim situacijama.
To sve rade industrije odnosa s javnošću i to zbog predstavljanja poremećaja socijalne anksioznosti kao ozbiljnog stanja.
Kampanja podizanja svijesti temeljila se na sloganu: „Zamislite da ste alergični na ljude.“
Diljem Amerike pojavili su se plakati sa slikom tužnog čovjeka i popisom uobičajenih simptoma. „Crvenite se, znojite, drhtite i čak teško dišete. Tako se osjeća osoba pogođena poremećajem socijalne anksioznosti.“
Tako je Paxila nadmašio Zoloft te se privremeno izjednačio sa Prozacom – što je u toj industriji veliko postignuće.
Ono što je sigurno, to je da se pri prestanku uzimanja Paxila javljaju stanja apstinencijske krize (disfunkcionalnost, tjeskoba i napetost te čudni osjeti kao elektrošokovi u mozgu).
Međutim, liječnici se slažu da umjesto izraza „socijalna anksioznost“ bolje figurira „socijalna fobija“.
U brošuri za pacijente piše: „Poremećaj socijalne anksioznosti puno je učestaliji no što mislite… Jedan od osam Amerikanaca pati od poremećaja socijalne anksioznosti. Dobra vijest je da je taj poremećaj izlječiv.“
U tu svrhu angažirana je jedna ragbijaška zvijezda da reklamira taj poremećaj i lijek Paxil.
U novijem priručniku o socijalnoj anksioznosti piše da plodonosnija analiza njezinih uzroka „neće započeti s razlozima stidljivosti ili anksioznosti pojedinaca, već s razmatranjem kulturalnih utjecaja na obrasce društvene interakcije.“
Nadalje, to pitanje potiče razmatranje i istraživanje kulturalnih pojava kao što su nadmetanje, definicija uspjeha i promjenjivi obrasci naših odnosa, a ne istraživanje kemijske neravnoteže u mozgu.
Čimbenici kao što su obrazovanje, okružje, gospodarstvo i neravnopravnost imaju jak utjecaj na zdravlje.
8.poglavlje
Osteoporoza
U Americi je stvorena globalna desetogodišnja kampanja kojom se žene nastojalo potaknuti na mjerenje gustoće kostiju.
Kampanju su revno podupirale farmaceutske tvrtke koje zarađuju prodajući lijekove za osteoporozu, i specijalisti radiolozi, koji zarađuju obavljajući pretrage.
Međutim, dobrobiti od lijekova su vrlo često skromne, a nuspojave ozbiljne, te još nije izvjesno je li to uopće bolest.
Posrijedi je, zapravo, prirodan i normalan proces, osim u vrlo rijetkim slučajevima.
Rasprostranjena promidžba mjerenja gustoće kostiju žena je klasičan primjer „marketinga straha“.
Manji gubitak koštane srži u odnosu na mladu ženu smatrat će se „predosteoporozom“ ili osteopenijom. Kad žena izgubi još malo koštanog tkiva, dijagnosticirat će joj se „bolest“ zvana osteoporoza.
Porast broja pretraga gustoće kostiju znatno je doprinio povećanju prodaje lijekova protiv osteoporoze, stvorivši globalno tržište za farmaceutsku industriju. Ali, znanstvena istraživanja su otkrila da gubitak koštane mase čini otprilike samo jednu šestinu sveukupnog rizika od prijeloma kuka, te da važan utjecaj ima nekoliko drugih čimbenika kao što su mišićna snaga i vjerojatnost pada.
Znači, pretraga mjerenja gustoće kostiju nije pouzdan pokazatelj vjerojatnosti prijeloma.
Autori najnovijih smjernica su na temelju iščitavanja dokaza preporučili da se s rutinskim pretragama ne započinje prije šezdeset pete godine.
Tako su u akciju krenuli „osteobusi“, opremljeni tehnologijom, ukrašeni plakatima…
Jedan doktor je duhovito primijetio: „Ako se smatrate zdravim, očito niste obavili dovoljno pretraga.“
Nuspojave lijekova za osteoporozu su: oštećenje jednjaka i želuca, zatim proljev, osip, glavobolje i bol u mišićima.
Rasipanje novca ne nepotrebne pretrage i terapije zapravo može ugroziti budućnost zdravstvenih sustava financiranih iz društvenog fonda.
Američka Savezna uprava za hranu i lijekove koja se nekoć smatrala neustrašivim „psom čuvarom“ danas nalikuje na krotko štene.
- poglavlje
Sindrom iritabilnog crijeva
Sindrom iritabilnog crijeva, iako nedovoljno istražen, navodno pogađa jednoga od pet ljudi u zapadnom svijetu – gotovo 45 milijuna ljudi u SAD-u.
Tako je lotronex postao djelotvoran lijek, ali dvije su se nuspojave istaknule kao najozbiljnije:jak zatvor i „ishemični kolitis“.
Obje su bile potencijalno smrtonosne.
Tijekom skandala s Lotronexom prerast će u veliku krizu vjerodostojnosti najistaknutijih zdravstvenih nadzornih tijela na svijetu (Savezna uprava za hranu i lijekove).
Zabrana lijekova koji bi mogli pomoći malobrojnim doista bolesnim osobama, nedvojbeno se ne doima privlačnim.
Ali, odobravanje lijekova koji će vjerojatno nauditi mnogim zdravim ljudima također nije nimalo poželjno.
Krajnje je upitno jesu li postojeća nadzorna tijela poput Savezne uprave za hranu i lijekove, s njezinom bliskosti s farmaceutskim tvrtkama, primjerene za ostvarivanje te nove uloge.
Na naslovnici jednog Britanskog medicinskog glasnika piše (2002. g.):
„Tko je vlasnik Savezne uprave za hranu i lijekove? Industrija ili narod?!“
Od sindroma iritabilnog crijeva boluje mali dio pacijenata, ali važne su marketinške poruke koje prožimaju slojevite promidžbene kampanje u kojima sudjeluju sponzorirane medicinske ustanove, slavne osobe, idejni vođe i skupine za zaštitu prava potrošača.
Jedna reklama ovako glasi:
„Nelagoda ili bol u trbuhu? Nadutost? Zatvor? Vrijeme je da sa svojim liječnikom porazgovarate o sindromu iritabilnog crijeva.“
Milijune ljudi diljem svijeta obmanjuje se prirodom bolesnog stanja i vrijednosti lijekova koja ih navodno liječe, a razmjeri te obmane jednostavno su nepojmljivi.
- poglavlje
Ženska seksualna disfunkcija
Ženska seksualna disfunkcija ili FSD, stanje koje, prema tvrdnjama izlagača pogađa 43% žena.
Tako je na pariškom sastanku o tom problemu jedna znanstvenica naslovila svoj rad duhovito: „Ne večeras, dragi, pas mi je pojeo testosteronski flaster.“
“Farmaceutske tvrtke opsežnim analizama neiskorištenih tržišnih mogućnosti traže nove poremećaje (koji su već poznati ili će tek biti promaknuti). U nadolazećim ćemo godinama sve više svjedočiti stvaranju bolesti pod pokroviteljstvom industrije.“
Jedna znanstvenica je napisala: „Ženske seksualne teškoće i zadovoljstvo u većoj mjeri su uvjetovane teškoćama u odnosu, životnim stresovima i kulturalnim očekivanjima nego dotokom krvi u klitoris ili razinom testosterona. Ne dopustite da vas zavede promidžba farmaceutskih tvrtki prerušena u znanost ili edukaciju!“
Testosteronski flaster mogao bi biti savršeni primjer izopačenog utjecaja pretjerane i doslovce neobuzdane farmaceutske promidžbe.
Milijarde dolara ili eura vjerojatno će biti potrošene na pokušaje liječenja seksualnih teškoća koje nije moguće riješiti testosteronom ili bilo kojim drugim lijekom.
A te bi milijarde nedvojbeno bilo bolje uložene u sprječavanju ili liječenju mnoštva istinskih bolesti, čišćenju vode, izgradnji biciklističkih ili pješačkih staza, financiranju prihvatilišta za žene, educiranju adolescenata ili poticanje zapošljavanja u nerazvijenim zajednicama.
Pitanje načina ostvarenja korjenite promjene prioriteta u određivanju troškova zdravstvene skrbi iziskuje još puno pozornosti.
Autori završavaju ovu priču sljedećim riječima:
„Očiti problem s kojim smo svi danas suočeni jest pronalaženje dobrih izvora informacija o ljudskim bolestima, odnosno pronalaženju izvora informacija na koje doista ne utječu farmaceutske tvrtke.
Hitno su nam potrebni novi načini definiranja bolesti, educiranja javnosti o mogućim pristupima liječenju.
U definiranje bolesti i poremećaja potrebno je uključiti puno širu skupinu ljudi, i laika i stručnjaka, te pružiti objektivne informacije o rizicima i dobrobiti različitih mogućnosti liječenja i prevencija: Najpogodnija okružja za pokretanje takvih aktivnosti jesu skupine za zaštitu prava pacijenata, sveučilišni odsjeci i javne ustanove poznate po neovisnosti.“
Pripremila: M. Biljak
