Jo san Bročanin i volin Broč: otokom Bračom s akademikom Petrom Šimunovićem
Naklada Bošković, 2020.
Akademik Petar Šimunović (1933. – 2014.) jedan je od najpoznatijih hrvatskih jezikoslovaca i vodeći hrvatski onomastičar. Rođen je u Dračevici, a svojem rodnom Braču uvijek se rado vraćao. Približio ga je svijetu i Hrvatskoj u nebrojenim radijskim i televizijskim emisijama. Najpopularnije i široj javnosti najpoznatije Šimunovićevo djelo je cjelovit prikaz rasprostranjenosti i tumačenja hrvatskih prezimena, dok je Rječnik bračkih čakavskih govora njegovo najvažnije životno djelo. Godinama je obilazio i proučavao hrvatske jadranske toponime, a bilježenje i tumačanje povijesti otoka Brača uvijek je bilo i ostalo trajnom temom njegovih interesa.
Knjiga Jo san Bročanin i volin svoj Broč djelo je sastavljeno od razgovora s akademikom Šimunovićem vođenih u četiri emisije Obrazovnog programa Hrvatskog radija Putujemo Hrvatskom. Kroz razgovore autor nam približava povijest otoka Brača kroz njegove običaje, govor, krajolik, ljude, poznate građevine, spomenike pa i kroz godišnja doba koja prikazuju Brač i njegove promjene tijekom godine.
Odakle potječe ime Brač?
Ime otoka seže u daleku prošlost i njegovo podrijetlo nije u potpunosti utvrđeno. Tako vjerojatno potječe od ilirskog imena brenton što znači jelen. U špilji Kopačina pronađeni su ostaci jelenova roga čiji pronalazak svjedoči da je u prapovijesno doba na Braču bilo jelena.
Na neobično putovanje otokom krećemo od njegovog najpoznatijeg obilježja, a to je kamen. Sam autor daje mu posebno značenje, govoreći o otoku kamena u čijim se škrapama grče masline, vinogradi, a uspravljaju čempresi. Od njega su napravljeni poznati spomenici, crkve, građevine diljem svijeta, a i bračke stare kuće poznate po svojim bijelim krovovima.
Krovovi starih kamenih kuća u prošlosti su bili premazani vapnom, a to je iz razloga da se raskuži voda i na taj način sačuva pitka voda. Otok u prošlim vremenima nije imao pitku vodu, a svaka kuća imala je svoju gustirnu, odnosno kostrinu kako bi rekli stariji Bračani. Sam otok poznat je po kamenolomima, a u njima će se odgajati generacije kamenarskih radnika kavdura, ali i vještih izučenih klesara.
Šetajući svojim rodnim krajem i njegovim primorskim mjestima, akademik Šimunović kroz razgovore opisuje otok kroz godišnja doba. Za njega je Brač najljepši u ranu jesen. Tada je berba grožđa, plodovi maslina zriju, a iz konoba osluškuje se vrenje vina u bačvama. Zimi puše bura, vrijeme je pučkih poklada, a maškare luduju po seoskim mjestima. U proljeće otok bude pun rascvalih krošnja višanja i trešanja. Kada na razmeđu proljeće i ljeta u najdužim danima zažari sunce, pale se Ivanjski krjesovi, te se preskače oganj. Ljeto je vrijeme fešta i fjera, gostiju koji koriste slobodno vrijeme upravo za odmor na tom lijepom otoku.
Između korica ove knjige nalazi se Brač kako su ga vidjeli veliki pjesnici, slikari, kipari odnosno poznati Bračani kao što su: Nazor, Rendić, Ujević, Ivanišević, Franičević, Pulišelić, Job i drugi. Iz Supetra pošao je u svijet prvi hrvatski kipar Ivan Rendić, autor je brojnih nadgrobnih spomenika, isklesanih od bijelog bračkog kamena. U Postirama i Ložišćima proveo je djetinjstvo poznati hrvatski pjesnik Vladimir Nazor. On se osobito zanimao za pjesništvo u lokalnom govoru. Poznati slikar Ignjat Job slikao je slike grada Supetra, supetarske težačke kuće, stare masline te tradicionalne procesije. Za Tina Ujevića možemo reći da je jedan od pjesnika koji je otkrio tihu i nenametljivu ljepotu bračkih mjesta, a to je pretočio u stihove pjesme Sjeta pred Supetrom.
Autor nam također u knjizi ističe i razvijenu kulturu gradnje na otoku, a ogleda se u lijepim kamenim crkvama,spomenicima i skulpturama. Te su crkvice sagrađene u srednjem vijeku, te su najvrijednija kulturna baština iz tog doba. A kada u 15. i 16. stoljeću dođu Turci, na Braču se sklanjaju glagoljaši, te stvaraju dva prekrasna lokaliteta, a to su glagoljaška pustinja Blace i Zmajeva špilja kod Murvice, oslikana kamenim reljefom.
Pustinju Blace osnovala su dva glagoljaška svećenika bježeći pred Turcima. Ime je dobila po blatu što se stvara kad bujice nose zemlju dolinom. S vremenom se na tom prostoru broj svećenika novih pridošlica većinom iz Poljica povećao, pa su kupovali zemlje, a na njoj sadili vinograde, masline i voćnjake. Franjevci su sa sobom donijeli i pismo glagoljicu. U Zmajevoj špilji nađeni su natpisi u tom pismu, a Franjevci su sačuvali ediciju o princeps, misal po zakonu rimskog reda iz 1482. godine.
Kroz razgovore se akademik Petar Šimunović prisjeća i poznatog hrvatskog pjesnika Drage Ivaniševića i njegove pjesme Maslina, a jedan od stihova glasi:
Na jusnan si lita pivala, kad te sunce svojom zinicom njijalo,
na tvojom su kori ostali prsti od did i bab,
sivi prsti puni maovine, misečine i pota.
Iz samog naslova ovog djela da se zaključiti kako se autor uvijek rado vraćao u svoj rodni kraj, a samim povratkom obilazio bi mjesta, građevine, povijesne lokalitete koji su sačuvali obilježja davnih vremena posjećajući ga na njegovo djetinjstvo, život ljudi kakav je nekad bio na otoku za koji je oduvijek ostao vezan.
Pripremila: M. Biočić