Kategorija: Vijesti
Pročitajte: Bog je mlad – Papa Franjo o suvremenim izazovima
29.06.2020

Bog je mlad

Papa Franjo

Razgovor s Thomasom Leoncinijem

Verbum, 2018.

Knjižica kao plod dijaloga pape Franje i blagopokojnog T. Leoncinija i u hrabru, iskrenu i izravnu razgovoru papa se obraća ne samo mladima cijeloga svijeta nego i svima odraslima koji imaju odgajateljsku uslugu.

Papa Franjo u knjizi tako dotiče mnoge suvremene izazove kao što su: odnosi među generacijama, perspektiva mladih, strahovi i snovi, površno življenje, ovisnosti, moda i ljepota, depresija, bullying, plastična kirurgija, potreba da se bude vidljiv na društvenim mrežama, lažne vijesti itd.

Kaže jedan autor: „Ništa ne riskiramo stavljajući se na raspolaganje Bogu i budući da je njegova mladost i naša će se mladost obnavljati kao i mladost Crkve.“

Mladost velikodušna, vesela, voljena – mladost puna otmjenosti, žestine, očaranosti, znaš li da Starost može doći po tebe s istom otmjenošću, žestinom, očaranošću?

Štivo „Bog je mlad“ ima tri dijela, a počinje sljedećim riječima: Čitateljima svih uzrasta: ZA REVOLUCIJU NJEŽNOSTI.

„Bog je mlad, on je uvijek nov.“

Papa veli da su mladi protagonisti opće povijesti.

Mladi nisu jedini odbačenici ovoga društva – odrasli, posebno stari, koje su logike tržišta i moći otuđile. Hrabrost i razboritost bitni su sastojci nježne revolucije koja nam je svima silno potrebna.

Prvi dio se zove mladi proroci i stari sanjari, a papa ustvrđuje da mladost ne postoji. To su mitovi. Mladost ne postoji, ali postoje mladi. Jednako tako ne postoji starost, nego postoje stari, a „stari“ je prekrasna riječ.

Biti star je povlastica – to znači sposobnost da ponovo postanemo potencijalno novi, upravo onako kao kada smo bili mladi – znači, proživljena iskustva, i posebno da smo od prošlosti nešto naučili.

Mladost ostaje „siroče“, imenica bez stvarnog uporišta – to je ideja koja ostaje „siroče“ bez vidljiva ostvarenja.

Govoreći o adolescenciji, veli da je ona napetost i to neizbježna introspekcijska, mladenačka.

Adolescencija nije bolest protiv koje se trebamo boriti. Ona je dio normalna prirodnoga životnog odrastanja naših mladih.

Gospodin nas čeka, čeka da nam oprosti, da nam iskaže svoju ljubav, i svaki put vjera raste.

Važno je voditi računa o tome da se izbjegne žudnja za zgrtanjem.

Nastavlja papa da je rad hrana za dušu i rad se može pretvoriti u životnu radost, u suradnju,u zajedničke ciljeve i timsku igru.

Hrabrost se nikada ne smije pobrkati s nepromišljenošću koja je, u stvari, neprijateljica hrabrosti.

Ako s mladim čovjekom želimo razgovarati, trebamo biti pokretni, on će usporiti kako bi nas saslušao. Uvijek je bolje biti praznih džepova jer đavao je uvijek u punim džepovima – štoviše, ako ulazi u naš život, uvijek prolazi kroz džepove.

Današnji mladi, zaključuje papa, odrastaju u iskorijenjenom društvu.

Ako nema korijenja, svaki nas vjetar vitla tamo-amo. Korijeni nas čine manje samima i potpunijima.

Problem s interneta jest njegova virtualnost i web mlade ostavlja u zraku i zato ih čini nestalnima.

Stari sanjari i mladi proroci – to je put izbavljenja za naše iskorijenjeno društvo: dva naraštaja odbačenih mogu sve spasiti.

Srednju generaciju karakterizira suparništvo.

Papa reče: ako želite postati, gledajte uvis prema Bogu i dolje prema palome: odgovori na najteža pitanja uvijek se nalaze gledajući istodobno u ta dva smjera.

Tašt i ohol čovjek ne zna za mudrost, a čovjek bez mudrosti uvijek loše završi. Tko služi, jednak je onome kome se služi.

Tko ima iskustvo, dužan ga je altruistički staviti na raspolaganje mladima. Uvijek trebamo činiti, a ne govoriti, a prozelitizam je iskorištavanje ljudi. Čovječanstvo nikada nije imalo toliku moć nad samim sobom.

U drugom dijelu naziva „U ovome svijetu“ priča o politici koja pribjegava potrošnji i tako politika samu sebe potroši.

Što se tiče korupcije, izgleda da u njoj više nema stida za grijehe, a to je strašan grijeh. Važnije je, čini se, posjedovati, nego biti.

Od najranije dobi biva važnije pojaviti se nego biti. U Božjim očima svi imamo dostojanstvo i jedini ga on može istinski proniknuti, gledajući onkraj svih naših pogrješaka i nedostataka.

Tri najveća korijena zla su: pohlepa, taština i oholost.

Ako činiš dobro, ne boj se vikati. Uniformirati mišljenje znači upasti u intelektualni i osjećajni autizam. Bez smisla za humor vrlo je teško biti sretan. Sebe ne uzimati previše ozbiljno.

Treći dio knjige govori o poučavanju i učenju. O mitovima se ne raspravlja nego se razgovara. Mit ne stari. Prolaznost je prevlast trenutka nad vremenom. Vrijeme ide naprijed, dok je trenutak zatvoren, zakočen, nepomičan. Trenutak više sliči prostoru nego vremenu. Opraštanje znači čin zdrava sebeljublja.

Danas treba hitno podignuti zastavu dijaloga, konstruktivnog dijaloga između mladih i starih. Kulturna revolucija dijaloga. Više mjesta za rast s drugima i za druge.

Za kraj ovog mudrog štiva:

Slobodni smo kada smo u skladu sa samim sobom – ČINI ŠTO MISLIŠ I OSJEĆAŠ.

 

Pripremila: M. Biljak

FOTO:
Izvor:
29.06.2020

Pročitajte

Slične vijesti

Gradska knjižnica Kaštela

Shares
Share This