Ivan Golub, teolog i pjesnik kaže da je mistik “amicissimus Dei” – prijatelj Božji.

Svaki mistik prođe tri puta: “via purgativa” (put pročišćenja), zatim “via iluminativa” (put prosvjetljenja) te na kraju “via unitiva” (put sjedinjenja).

Težak je prvi put, ali je prijelaz s prvog na drugi poput orkanske oluje, pa sve ostane razbacano, razbijeno.

Treći put je svetost.

U drugoj knjizi francuskog svećenika i paleontologa riječ je o trima mukama: prva muka je muka uosobljenja, kad bi trebao znati tko si, što si, kojim putem ideš i koliko vrijediš.

Zatim muka mnoštvenosti, kad se sociološki određuješ kamo i kome pripadaš, i naposljetku muka preobrazbe, danas planetarni problem.

Ljudi su izgubili osjećaj za grijeh, a novac je postao zlatno tele.

Rascjepkali smo se, nema zajedništva, ljubavi.

Od žene se traži vječna ljepota i mladost, dok se na TV-u reklamiraju afrodizijaci. Ja sam praktična rimokatolkinja i nadam se da to nije tek puka etiketa.

Znanje i smisao za humor mi puno znače, ali krunica i molitva kao najzdraviji oblik misli neizmjerno.

Sad je posebno vrijeme korizme.

Hrabro kročimo prema najvećem blagdanu – USKRSU

Indijski isusovac A.de Melle: Duhovnost je isto što i buđenje.

Iako toga nije svjesna, većina je ljudi uspavana.

Rođeni su uspavani, tako nastavljaju živjeti, i u snu se žene i udaju, podižu djecu, čak i umiru uspavani, a da se nikada stvarno ne probude.

Oni nikada ne uspijevaju shvatiti čarobnu ljepotu ljudskog postojanja.

Svi mistici ovoga svijeta – kršćanski, nekršćanski, bez obzira na svjetonazor ili religiju, slažu se u jednom – sve je dobro, sve je uistinu dobro.

To je čudan paradoks.

Žalosno je što većina ljudi nikada ne uspijeva shvatiti kako je sve dobro samo zato što su utonuli u san.

Svatko živi u svojoj noćnoj mori koju naziva životom.

Stara arapska izreka kaže: Piroda kiše je uvijek ista, ali od nje raste trnje u pustinji, kao i cvijeće u oazi.

Samopromatranje je najbitnije što moramo učiniti, ali to nije isto što i biti zaokupljen sobom.

Znači, to je ono kada promatrate sve unutar sebe, s određene ‘udaljenosti’, i kao da se to događa nekom drugom.

Ja sam depresivan. Ta formulacija nije točna – treba zapravo reći: trenutačno prolazim kroz iskustvo depresije.

Nemojte uvijek nastojati nešto popraviti, jer neke stvari i ne treba popraviti.

Treba ih razumjeti, a onda će se stvari popraviti!

Kolumna je objavljena izvorno na stranici Collegium Hegešić: http://www.eho.com.hr/news/mistika/17268.aspx