More kao vječna inspiracija pjesnika
(8. lipnja – Svjetski dan oceana)
More čine vodene mase na površini Zemlje prosječno jednakih fizikalnih i kemijskih svojstava koja su u međusobnoj vezi, ali čine jedinstvo različitosti.
Također je i životna zajednica. Ta velika vodena masa dijeli se na:
oceane i mora. Mora mogu biti sredozemna (između kontinenata), rubna (uz rubove kontinenata), unutrašnja (u kontinentima) i zatvorena (samostalne nepovezane cjeline).
Oceani zauzimaju 71% Zemljine površine. Ima ih pet: Arktički, Atlanski, Indijski, Tihi i Južni.
Naš Jadran, iako zaljev, preko Sredozemnog mora, sastavni je dio velikog svjetskog oceana.
Morska sol neizostavni je dodatak hrani.
Najstarija solana u Europi i jedna od najpoznatijih u Hrvatskoj je solana u Stonu.
Od samog stvaranja svijeta more i čovjek su sjedinjeni u postojanju.
More se, kao nespoznajna viša sila nošena vjetrom u sudaranju s valovima i morskim strujama pjeni, podiže i – more postaje opasno.
Ljudska duhovnost također se preoblikuje vanjskim trzajima – pa nas more uvlači u stanje straha, tuge i sjete, a također nas dovodi i u stanje spokoja, pa sve do radosti i usklika. Pjesnički kazano „more je metafora ljudske nutrine – sve nijanse njegova raspoloženja slične su nijansama ljudske duhovnosti“.
Bezbrojni su lirski opisi mora.
Moru su posvećene i dvije antologije na hrvatskom jeziku:
Grakalić Marijan, Osmak Milan: Mare nostrum (antologija hrvatske poezije o moru). Znanje, Zagreb, 1971.
Horvat Ana: More mora (hrvatski pjesnici o moru). Naklada Đuretić, Zagreb, 2014.
More je kao neiscrpna inspiracija – vječnost vode dokaz je Božje vječnosti, kojoj se čovjek može samo diviti.
Neke od pjesama hrvatskih pjesnika o moru:
PJENI SE MORE
Uzdišu vali
– Pjeni se more –
Pred njim smo mali
– Pjeni se more –
Pljuskanjem budi
Čežnje i žudi
Godina ludih
– Pjeni se more.
Što me to boli?
– Pjeni se more –
Da l’ me još voli?
– Pjeni se more –
Sve što imadoh
Ljubavi dadoh,
Poražen padoh
– Pjeni se more.
Dobriša Cesarić
MORE
I gledam more gdje se meni penje
i slušam more d o b r o j u t r o veli
i ono sluša mene ja mu šapćem
o d o b r o j u t r o m o r e kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more gledam more zlato
i gledam more gdje se meni penje
i d o b r o j u t r o kažem m o r e z l a t o
i d o b r o j u t r o m o r e more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru.
Josip Pupačić
PJESMA MORU
Kao tamni duboki san
Moje more me sluti
Kao modri široki dlan
More uz mene šuti
Kad se čuje daljina zov
Moje more me mami
U toj nadi život je nov
More i ja smo sami.
Na put idem,
plovim dugo, dugo
I u beskraju tom tražim žal.
Nešto drugo
Dok me nježno nosi plavi val.
Ti me more sjetnom tješiš nadom
Da ću pronaći svoj davni dom
Ali znamo, da neću stići tamo
More moje,more
More moje.
Kao lanterna, kao dlan
U toj zelenoj tami
Ovo vrijeme odnosi nas
More i ja smo sami.
Momčilo Popadić
UMRIJETI
Razbiti se
vedro kao val
vratiti se u more
Tonči Petrasov Marović
Navest ćemo samo neke od brojnih uglazbljenih pjesama o moru – poslušajte i uživajte.
Vice Vukov: Bodulska balada
Klapa Šufit: Dobro jutro more (pjesma Josipa Pupačića)
Oliver Dragojević: Galeb i ja
Gibonni: Udica
Indexi: Budi kao more
https://youtu.be/EiigQVsB32o
Svaka od ovih pjesama može se slušati i slušati, a da nam nikada ne dosade.
Ipak, jedan stih iz pjesme Budi kao more me posebno dirnuo i želim ga podijeliti s Vama:
Čuj me ti,
nađi snage mijenjaj svijet.
Budi ista kao more
što valovima mijenja
svih obala lik.
Ti ćeš naći pravi put
ja to znam…
Dolazi nam ljeto… Bit će još novih pjesama o moru…
Imate li Vi neku pjesmu o moru koju posebno volite ili neki stih o moru? Podijelite ih s nama.
Pripremila: B. B.