Yan Lianke: San sela Ding
Hena com, 2021.
Yan Lianke, autor romana „San sela Ding“ svjetski je poznati kineski pisac i jedan od najhrabrijih i najplodnijih autora čija su djela u domovini često cenzurirana ili čak zabranjena. Unatoč činjenici da se zbog satiričnog pristupa suvremenoj kineskoj stvarnosti roman smatra kontroverznim i da je u Kini zabranjen, autor je ovjenčan najvažnijim kineskim književnim nagradama.
Roman je nastao kao rezultat trogodišnjeg autorovog istraživanja i potresna je kritika kineskih vladajućih struktura i njihove uloge u širenju epidemije AIDS-a. Uznemirujuća priča romana je utemeljena na stvarnim događajima – masovnoj prodaji krvi u selima istočne Kine, u pokrajini Henan, te epidemiji koja je nakon toga uslijedila. Devedesetih godina prošlog stoljeća kineski su seljaci masovno počeli prodavati svoju krv. Bio je to u početku vrlo unosan posao kojeg je poticala kineska vlada.
Radnja romana usmjerena je na sudbinu stanovništva jednog sela, ali i sudbinu cijele jedne pokrajine u kojima je epidemija AIDS-a izbrisala čitave naraštaje stanovnika. Priča je fokusirana na sudbinu tri generacije jedne seoske obitelji. Upoznajemo djeda kao poštovanog seoskog starješinu Dinga koji je i samozvani profesor seoske škole, zatim njegovog omraženog starijeg sina Ding Huija koji je kao vladin dužnosnik i poduzetnik glavni seoski trgovac krvi, potom labilnijeg mlađeg sina koji bratu pomaže u poslu, te u konačnici dvanaestogodišnjeg unuka koji je, radi grijeha svog pohlepnog oca, otrovan od strane osvetoljubivih seljana.
Priča ovog fascinantnog romana ispričana je upravo glasom ovog mrtvog dvanaestogodišnjaka koji svojim naivnim dječjim pripovijedanjem iznosi mučne i teške događaje.
Kada stanovnicima sela Ding vlasti ponude poboljšanje životnog standarda ukoliko pristanu prodavati vlastitu krv, u kratkom vremenu u njihovoj maloj sredini nikne desetak stanica za prikupljanje krvi. Krv se uzima na svakom koraku sve do trenutka kada mještani počnu obolijevati od „groznice“, kako su seljani nazvali do tad nepoznatu bolest AIDS-a. Kako se bolest širi, ljudi umiru i sela nestaju.
Epidemija pustošeći stanovništvo opustoši i sam krajolik. Događa se da sve veći broj mrtvih stvara veću potražnju za lijesovima, pa se zloglasni Ding Huji sada okreće uništavanju šuma i prodaji mrtvačkih kovčega. Nakon što iscrpi i taj oblik zarade Ding Huji nudi preživjelim mještanima mogućnost sklapanja posmrtnih brakova za njihovu djecu koja su umrla neoženjena i neudana. Neuki mještani, zadovoljni što njihova djeca neće biti osamljena u zagrobnom životu, plaćaju Ding Hujiu ekshumaciju i premiještanje kostiju. Pripovjedačev djed, shvaćajući kako sinovljevoj pohlepi i bezosjećajnosti nema kraja, odlučuje se odužiti svojim mještanima ubojstvom vlastitog sina.
Autor je romanom vrlo jasno pokazao koliko su državne strukture profitirale na ljudskoj nesreći i smrti i koliko su se pripadnici vladajuće strukture potrudili da se cijeli slučaj prikrije. Vlast nikada nije preuzela odgovornost za širenje bolesti, masovna umiranja i nestajanja stanovnika mnogih sela.
Yan Lianke koristi izražajan, poetičan stil isprekidan dojmljivim ulomcima koji opisuju proročanske snove djeda Dinga, ali je istodobno vrlo jasan u skretanju pozornosti na državnu odgovornost u širenju epidemije.
Pripremila: I. Čeko
