KAVA kao inspiracija u književnosti, glazbi i likovnoj umjetnosti  

Thomas Jefferson kaže: „Kava – najdraže piće civiliziranog svijeta.”

Odmah ujutro mnogi od nas, širom svijeta, čim otvorimo oči, prvo na što ćemo pomisliti je KAVA – taj dragocjeni napitak koji nas na početku dana razbuđuje.

Tijekom dana mnogo puta ćemo čuti, pa i reći: „Idemo na kavu!“

Taj čarobni izraz spaja mnoga srca, kako prijateljska, tako i ljubavna, dobrosusjedska i poslovna. Kava se pije u najvećoj žalosti i u najvećoj radosti.

Kava je zapravo plod trešnje, (trešnja grmolikog oblika) koja u sebi ima dvije sjemenke, koje, kada se izvade iz ljuske, operu i osuše, postanu zelene, a kada su pečene postaju ono što zovemo zrnom kave. Kava je voće.

Odakle potječe kava?

Krenimo u povijest…

LEGENDA KALDI

„Legenda vjeruje da je kavu već u 10. stoljeću prvi put otkrio Kaldija, konjanik u Etiopiji, kada je shvatio da su njegove koze, nakon što su pojele određenu vrstu „bobica“ postale toliko aktivne da su ostale budne cijelu noć. Kaldi je otišao do lokalnog sufija (islamski duhovni učitelj) i ispričao mu priču o uzbuđenim kozama. Sufi je, pomalo radoznao, bacio bobice u vatru i oduševio se aromatičnim mirisom koji je dolazio iz njega – rođenje pečene kave. Uzeo je pečene bobice, pomiješao ih s vodom i isprobao. Brzo je shvatio njihove energetske osobine, koje su mu pomogle da se moli duže noću te ih je preporučio svojim kolegama.“

Druga priča kaže, da se popularnost pijenja napitka kave, (bobice trešnje) širila takvom brzinom, da su je arapski trgovci u Jemenu već između 6. i 8. stoljeća nove ere počeli uzgajati u svojoj zemlji za trgovinu, točnije u luci Al-Muka, pa odatle naziv za kavu Mocca, a za šire područje ime bobica – Arabica.

Kava se u kući pila kao domaći napitak, ali, što je još važnije, pila se u javnim kafićima koji su se pojavili u selima i gradovima širom Bliskog Istoka i Istočne Afrike.

Kava je na svoj put oko svijeta krenula iz Arabije. U 17. stoljeću otvorena je prva kavana u Veneciji, a potom su njezin primjer slijedili i gradovi i sela širom Europskog kontinenta.

Popularnost kafića poprimila je takve razmjere da su ih ljudi posjećivali radi svih vrsta društvenih aktivnosti.

Kava je postala, i do današnjih dana se zadržala u svim porama ljudskog života.

Okus koji spaja ljude

Od samog početka bila je omiljena i „malim“ i „velikim“  ljudima. Umjetnici (svih profila) smatrali su da im je kava  sredstvo za „poticanje stvaralačke snage.“ Poticajno djelovanje izaziva (trimetilksantin) kofein koji djeluje na središnji živčani sustav.

Slavni francuski spisatelj Honore de Balzac ispijao je ogromne količine jake kave kako bi ostao budan jer je radio i po dvanaest sati dnevno.

Njemački skladatelj Ludwig van Beethoven obično bi izbrojio točno 60 zrna i od njih stvarao napitak za održavanje budnosti.

Johann Sebastian Bach u 18. stoljeću bio je strastveni ljubitelj kave.

Njegov prijatelj Picander napisao je tekst o kav , a Bach ga je uglazbio, te je nastala njegova 211. simfonija (humoristično-ironična) Kantata o kavi.

Ajme, kako prija kava,

Dražesnija je od tisuću poljubaca

Blaža od muškatnog vina

Kave, kave moram imat’

Kavu, književnost i likovnu umjetnost – da je sve to moguće povezati dosjetila se slovenska umjetnica Polona Pačnik, koja porculanske šalice i tanjure pretvara u remek djela. Oslikava ih likovima portreta poznatih književnika. Čitati knjigu poznatog svjetskog književnika, i uz to piti kavu iz porculanske šalice koju je oslikala Polona Pačnik s likom tog književnika, ostavlja nam dojam modernog luksuza – koji veseli i dušu i tijelo – ali nije nedostupan.

Kava – tamno piće intenzivnog okusa i mirisa omiljeno je diljem svijeta.

Neki ga piju s mlijekom, šećerom, vrhnjem – mogućnosti su beskrajne: kako u dodacima tako i u dekoriranju.

U Gradskoj knjižnici Kaštela –  možete posuditi sljedeće naslove koji će obogatiti vaše znanje o ovom najrasprostranjenijem čarobnom napitku koji već stoljećima oduševljava ljude diljem svijeta:

1. Roko Živković: Kava … droga ili lijek (Zagreb : Medicinska Naklada, 1998. g.)
2. Julijana Matanović: I na početku i na kraju bijaše Kava (Zagreb : Mozaik knjiga, 2014. g.)
3. Agnes Martin-Lugand: Sretni ljudi čitaju i piju kavu (Zagreb : Egmont, 2018. g. )
4. Tom Hillenbrand: Kradljivac kave (Zagreb : Mozaik knjiga, 2019.g. )

S obzirom na temu Kava kao inspiracija, nezaobilazna je i pjesma našeg književnika Slavka Mihalića Kantata o kavi:

Molim te, kavo, ti ostani

samo ono što jesi : prva jutarnja nježnost

tako ti nenadmašivosti tvoje boje

i plemenitosti otrova kojim me osvješćuješ,

i ubuduće ne spominji mi svoje časno

podrijetlo, legende puta do mojih usana,

tajne namjere. Ionako sve što bi mogao

dokučiti razum, blijedi pred ravnotežom

koju, s jednim gutljajem, uspostavljaš

u mojoj sobi. Sve je u pokretu oko jednog

središta, i sve je središte, svjetlucavo, zvučno,

nepopustljivo. Nikada vrijeme ne bude toliko

poistovjećeno s voljom kao kad ti strugneš

mala crna životinjice, preko ruba

moje utrobe. Iz vlastita sluha tada,

ja upravljam šumom krošanja pod

prozorima. Ali krošanja kojih više nema

i to je ono što ne bih htio izgubiti stalnim

ponavljanjem povijesti, obavljenih uzroka,

sposobnosti da se bude tamo gdje se nije,

potpunu prevlast stvari bez značenja. S kavom

na usnama ostarimo za svu ludost svijeta

i osjećamo kako slatko žežu korijeni.

Čarobna je ta kava!  Kava s produženim djelovanjem je kava koja se pije uz knjigu. Zato : Čitajte i pijte kavu. Uživajte!

Pripremila: B. Belas