Pozivamo Vas na otvorenje izložbe slika autorice Anamarije Biočić Siničić u četvrtak 9. ožujka 2023. u 17.00 sati u Kuli na Glavici u Kaštel Sućurcu.
Anamarija Biočić crta i slika već dvije godine pod vodstvom prof. Luke Radice, akademskog kipara. Radi s olovkom, ugljenom, tušem i akrilom kombinirajući različite tehnike. Osobito voli portret, voli prikazati energiju u prirodi, pokret u plesu, glazbu u prostoru. Zanimaju je različite kulture i socijalna tematika, sve kroz figurativni izričaj, ali i apstraktni ekspresionizam.
U mlađim danima je u slobodno vrijeme crtala, svirala klavir i bavila se raznim kreativnim aktivnostima, a formalno obrazovanje završila je u kulturno umjetničkoj gimnaziji u Splitu. Studirala je sociologiju i kroatologiju na Hrvatskim studijima, a diplomirala je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Već 20 godina vodi svoj odvjetnički ured. Rodom je iz Kastel Sućurca.
Izložba će se moći razgledati petakom i u subotom u vremenu od 17.00 do 19.00 sati, uz susret s autoricom.
——————————————————
PROF. ANKICA BABIN: OSVRT NA SLIKARSTVO ANAMARIJE BIOČIĆ SINIČIĆ
Iz životopisa gospođe Anamarije Biočić Siničić vidljivo je da se slikarstvom bavila, ako ne fizički, onda mentalno, od ranih školskih dana.
Pronalazeći u sebi onu božansku iskru stvaranja, svojstvenu svim misaonim bićima, otkriva pojmove lijepoga i ljepote, istinitog i plemenitog, nematerijalnih pojmova skrivenih u dubini čovjekova duha. Svojim htijenjem i naporima on ih otkriva u sebi, vođen nevidljivom rukom svoga Stvoritelja.
Autoričin osjećaj za lijepo i skladno razvija se kroz bavljenje glazbom, crtanjem i slikanjem (zahvaljujući utjecaju prof. Jurice Kezića) još u osmogodišnjoj školi. Taj poriv za spoznajom „lijepih umjetnosti“ traje do danas.
Tematska raznovrsnost njenih slikarskih radova (mrtva priroda, portreti, pejzaži, tijelo čovjeka, posebice konja u pokretu) ukazuje na želju svladavanja, u prvom redu, znalačkog, akademskog slikarstva. To postaje razlogom studiranja istoga u ateljeu ak. kipara prof. Luke Radice. Okušava se u svim slikarskim tehnikama (ugljen, olovka, tuš, akril, pastel), i savladavši temeljne odrednice forme realističkog slikarstva, pronalazi iskru svoga, autentičnog slikarskog izričaja.
Zvonka radost njenog slikarstva ogleda se u oslobađanju ruke pri virtuoznom prikazu linije u pokretu plesačice flamenka, konja u trku, i zvonkom kriku crvene boje haljine. Motiv i oblik proizlaze iz unutarnje potrebe autorice, pa i uobičajeni, realistički motiv cvijeća u vazi, predstavlja euforiju boje. Istom rastvara čak i strukturu cvjetnih latica. Uporaba ekspresivnosti boje i linije daleko su od puke dekoracije motiva slike. Slika postaje dramatična te djeluje duboko na gledatelja izazivajući u njemu duboke emocije.
Određeni broj slika iznenađuje svojim motivima – neprepoznatljivošću teme do ruba apstrakcije. Kontrastom tamnih i svijetlih površina i, neobičnim izvorima svjetlosti na slici, ostvaruje se napetost kompozicije, koja gledatelja uvodi u nepoznati svijet, zamrznuti trenutak autoričine stvarnosti.
Je li to samo zov apstrakcije ili njeno slikarstvo postaje i umjetnost i avantura? Rastvara se u niz rukavaca, a kojim će autorica dalje ići pokazat će budućnost.
Svi ti rukavci vode nas u ljubav, a ona se zove slikarstvo.
prof. Ankica Babin
