Preporuke književnika nagrađenih Nobelovom nagradom za književnost
Nobelova nagrada je prestižno međunarodno priznanje koje se od 1901. godine, u skladu s oporukom Alfreda Nobela, dodjeljuje pojedincima i organizacijama koji su svojim radom dali veliki doprinos čovječanstvu. Nagrada se svake godine dodjeljuje za izvanredna postignuća na području medicine, fizike, kemije, mira i književnosti, te od 1969. za područje ekonomije.
Bez obzira što se znalo dogoditi da tijekom povijesti Nobelova nagrada, pa tako i Nobelova nagrada za književnost, bude predmet brojnih kontraverzi, ne može se osporiti ogromni značaj književnika svjetske književnosti koji su je zaslužili svojim vrijednim opusom. Ti su pojedinci stvorili kanonska djela svjetske književnosti koja svakako treba pročitati. Ovu prestižnu i izuzetno vrijednu nagradu dobili su brojni popularni i rado čitani pisci čija djela stoje na raspolaganju čitateljima diljem svijeta. U našoj rubrici, posvećenoj dobitnicima Nobelove nagrade za književnost, izdvojit ću dio onih koji su dostupni korisnicima Gradske knjižnice Kaštela.
HENRYK SIENKIEWICZ
Književnik koji je Nobelovu nagradu dobio 1905. godine i tako postao prvi poljski književni nobelovac. Nagrađen je za svoje najpopularnije i najpoznatije djelo „Quo vadis“, roman o progonu kršćana u Rimu za vrijeme vladavine cara Nerona.
O književnom djelu Henrika Sienkiewicza godinama je nastajala golema kritička literatura u kojoj je zastupljena skala vrijednosnih prosudbi, od krajnje negativnih do izrazito pohvalnih. Kao poljskog domoljuba napadali su ga socijalistički orijentirani kritičari, a na meti su se našla dva njegova društvena romana „Bez dogme“ i „Porodica Polanieckih“. Nisu ostali pošteđeni ni njegovi povijesni romani, trilogija o Poljskoj sredinom 17.stoljeća: „Ognjem i mačem“, „Potop“ i „Gospodin Wolodyjowski“ , ali i Nobelovom nagradom ovjenčan roman „Quo vadis“ kao i roman „Križari“. Ti ideološki napadi Sienkiewicza uopće nisu pokolebali, naprotiv – još su ga više povezali s tradicionalnim građanskim političkim krugovima. Tome svjedoči i njegov roman „Virovi“ koji je uperen protiv revolucionarnih meteža iz burne godine 1905.
Jedan period života autor je proveo u Americi gdje je napisao nekoliko sjajnih novela i pripovijesti od kojih je najpoznatija pripovijetka „Svjetioničar“. Na kraju svoje književne karijere Sienkiewicz je napisao roman „Kroz pustinju i prašumu“, klasično djelo književnosti za mlade.
Pored književne, Sienkiewicz je ostvario i značajnu publicističku karijeru. Započeo je kao reporter, feljtonist i novinar varšavskih dnevnih listova, a zatim i kao dopisnik iz zapadne Europe. Dosta je putovao svijetom, boravio u Turskoj, Grčkoj, Italiji, Španjolskoj i Zanzibaru.
Henryk Sienkiewicz je najpopularniji poljski pisac čija su djela doživjela stotine prijevoda i brojne ekranizacije.
Ostanite doma – ostanite zdravi.