Biblioterapija – knjiga kao lijek

Biblioterapija je kao pojam ili termin ušla u uporabu s ovim novim tisućljećem.

Davno je rečeno: „Kome je knjiga najbolji prijatelj, taj se spasio!“

U odjelu za odrasle Gradske knjižnice Kaštela u Kaštel Novom koji je započeo s radom na Dan državnosti Republike Hrvatske 1995. godine korisnici su tijekom godina čitali različitu literaturu, ali najviše beletristiku.

Nakon beletristike, s naglaskom na „krimiće i ljubiće“, popularnost su stekle i romansirane autobiografije.

Pisac Hosseini, po struci liječnik, napisao je tri bestselera pod naslovima: „Gonič zmajeva“ (roman je prepoznat kao remek-djelo), zatim „Tisuću žarkih sunaca“ te „I odjeknuše gore“. To su naslovi koje korisnicima rado preporučujem kao izvrsne knjige za čitanje.

Vrlo rado, ali nenametljivo, upućujem korisnike na fond iz medicine i psihologije, među kojima bih izdvojila kultne knjige „Put do ljubavi“ i „Ljudi laži“ autora Scott Pecka.

Također je tu i psihijatar i član Papinskog vijeća za laike M. Lutz, koji je napisao tri bestselera: „Ludilo“, „Užitak života“ te „Bog – mala povijest najvećeg“.

Moram spomenuti i poznatog hrvatskog psihijatra Veljka Đorđevića i njegovu uspješnicu „Ožiljci života“.

Valja napomenuti i kako je ovo stoljeće „doba malinkonije“, a i ova represivna pandemija je učinila da ljudi lako kliznu u potištenost i depresiju. U popularnoj knjižici „Doba apsurdnosti“ irski autor M. Fox zbori kako je ovo vrijeme stvorilo crnohumornu sintagmu „nasmiješeni depresivac“.

Naša liječnica S. Toljan izazvala je simpatije i povjerenje knjigom „Čudesna moć hormona“.

Spomenut ću i kako u odjelu za odrasle možete posuditi tri kapitalne knjige S. Freuda, zatim V. Frankla „Nečujan vapaj za smislom“, a spomenut ću i začetnika tzv. „self-help“ štiva N. V. Pealea i njegov prvijenac „Moć pozitivnog mišljenja“ koji je postao klasik.

Od naših hrvatskih autora, korisnici često posuđuju i čitaju knjige sociologa i psihoterapeuta B. Šimleše i psihologinje M. Krizmanić.

U odjelu GKK u K. Novome mnogi su studenti tijekom godina došli na svoje, pronašavši kod nas raritetne knjige koje nigdje drugdje nisu mogli pronaći, a koje su im pomogle u njihovom radu i školovanju te pri pisanju seminarskih i diplomskih radova.

U svakom slučaju, valja nam stalno čitati i raditi na sebi cijeli život.

U knjižnici se uvijek nešto pronađe za obogatiti duh i dušu, ali i za pokrenuti um i emocije.

Međutim, i ovdje vrijedi ona krilatica iz doba humanizma i renesanse „Ne quid nimis“, tj. „Ničega previše“.

Završit ću sa šalom – nakon par godina rada u knjižnici nasmijala sam svoje drage i poštovane radne kolegice kad sam izjavila kako bismo svaki posao u knjižnici trebali započeti s knjigama „Bon-ton za djecu i odrasle“ i „Biblija u slikama“.

Vaša knjižničarka/biblioterapeutkinja M. Biljak.

Naslovna fotografija: Rosa Mediani, Silvia Colombo: Biblija za velike i male, Salesiana