Goran Tribuson jedan je od najčitanijih i ponajboljih hrvatskih pisaca. Ujedno je i jedan od najvažnijih predstavnika tvz. žanrovske proze u Hrvatskoj.
Svoju plodnu književnu karijeru započinje početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Ispisuje tvz. fantastičnu književnost, da bi u kasnijim radovima napravio zaokret prema stvarnosnoj prozi i to s izrazitim backgroundom i naglašenim elementima rock-kulture.
Vješto se koristeći elementima kriminalističkog romana, ispisuje ponajbolje stranice suvremene hrvatske proze.
“Zavjera kartografa” prva je knjiga kratkih priča koju je objavio 1972., a potom slijede novelističke zbirke “Raj za pse” i ”Zvijezda kabarea” kao i izabrane priče “Osmi ocular”.
Tribuson je napisao niz romana koji se žanrovski razlikuju i koji su doživjeli nekoliko izdanja. To su: ”Ruski rulet”, ”Polagana predaja”, ”Legija stranaca” i ”Potonulo groblje” u kojima je glavni lik osebujni inspektor Banić.
Izuzetno su popularni i rado čitani i njegovi romani iz autobiografske trilogije: ”Rani dani”, ”Trava i korov” i “Mrtva priroda”. Majstor je pripovjedačke vještine. Piše još i televizijske i filmske scenarije. Na Akademiji dramske umjetnosti predaje filmske scenarije. Njegova knjiga ”Ne dao Bog većeg zla” uspješno je ekranizirana i rado gledana.
“Vrijeme ljubavi” četvrti je i vjerojatno završni dio tetralogije.
Kao šta sam Tribuson kaže: ”Vrijeme ljubavi” je knjiga koja govori o ljubavi, i o onim brojnim kliničkim ljubavima koje smo doživljavali sasvim ozbiljno i dramatično, a bol koju bi nam nanijela pamtili jako kratko. Ona je sva iz onih nevinih vremena kada smo se pravili veoma odraslima, a iznutra bili plahi, lomljivi i osjetljivi.”
Tribuson pisanje o sebi i vlastitom sazrijevanju i odrastanju isprepliće oko bitnih tematskih okosnica kao što su: film, književnost, glazba, sport, TV i strip. Na taj način nam otvara mogućnost da njegova djela iz tetralogije više ne čitamo kao zapise o Goranu Tribusonu osobno, nego zapise o prostoru, vremenu, društvu i svim onim elementima koje ocrtavaju odrastanje i život cijele jedne generacije.
U “Vremenu ljubavi” Tribuson prikazuje svoje osobne povijesti ljubavnih pobjeda i poraza. Sve je to začinjeno mnoštvom ironičnih i autoironičnih, samo Tribusonu svojstvenih, strelica.
Tribuson je u ovoj knjizi pokušao napraviti svojevrsnu klasifikaciju ljubavi. Usuđujem se reći da je to pokušaj nekakve “studije” o ljubavi. Svakako je užitak zaroniti u retke ove iznimno zanimljive knjige.
K. M.