Debitantski roman britanske spisateljice Emily Gunnis „Djevojka iz pisma“ smatra se jednim od najugodnijih iznenađenja u književnom svijetu. Izvrsno napisana teška i tužna priča osvojila je književnu kritiku i publiku, roman je preveden na 17 jezika i prodan u milijun primjeraka. Radnja ove potresne priče usredotočena je na činjenicu prisilnih odvođenja trudnih djevojaka u ustanove za neudane majke koje su bili najrasprostranjenije u Irskoj sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Manji dio takvih samostana časnih sestara nalazio se u Velikoj Britanijii i ovaj roman govori upravo o jednoj takvoj ustanovi.

Emily Gunnis u romanu povezuje životnu priču osamnaestogodišnje Ivy, koja je od 1956. do 1959. prisilno boravila u samostanu Svete Margarete, s istragom mlade novinarka Samanthe Harper koja 2017. godine slučajno otkrije Ivyna šokantna pisma. Prateći radnju u kojoj se izmjenjuje prošlost i sadašnjost, a koja obuhvaća period od 60 godina, autorica postupno razotkriva mučnu istinu skrivenu iza debelih zidova gotičkog dvorca smještenog u izolirani dio Susseksa.

Roman započinje 1956. godine, u trenutku kada učenica Ivy Jenkins ostaje trudna s dečkom koji je napušta, a majka i očuh pošalju je u ustanovu za nevjenčane majke. Buntovna mlada djevojka žestoko se odupire njihovoj odluci, ali se u konačnici preda jer shvaća da je potpuno sama i odbačena od dečka kojem je važnija nogometna karijera, od najbliže obitelji, svog župnika i obiteljskog liječnika. Užasnuta je mjestom na koje je šalju, proganja je mučna činjenica da je nekoliko trudnih učenica njezine škole već poslano u tu ustanovu. Jedna se vratila kao sjena, a druga više nikada nije viđena.
U samostanu Svete Margarete, zajedno s ostalim mladim trudnicama, Ivy trpi okrutno zlostavljanje i iskorištavanje. Iako trudne, sve su djevojke prisiljene na svakodnevni teški rad u praonici rublja koji zna trajati i po dvanaest sati. Ivyna tek rođena djevojčica Rose, unatoč njezinom očaju i protivljenju, oduzeta joj je i dana na usvajanje.

Nakon tri godine zatočeništva, Ivy izvrši samoubojstvo skočivši s visokog samostanskog tornja. Žrtvuje se da bi osmogodišnja djevojčica Elvira mogla pobjeći iz tog mjesta u kojem je i sama bila zatočena i zlostavljana. Njih dvije su se emotivno povezale dijeleći svoju tragičnu sudbinu. Ivy je tek rođeno dijete bilo oduzeo, a Elivira je kao beba bila posvojena, ali nakon što je posvajanje pošlo po zlu, ponovno vraćena u ustanovu.

Šezdeset godina kasnije, novinarka Samantha Harper pronađe niz Ivynih pisama koje je mlada trudnica pisala bezosjećajnom dečku, istinski se šokira i odluči istražiti cijelu priču. Istražujući događaje i ljude koji se u pismima spominju postupno razotkriva i niz neobjašnjivih smrti svih osoba koje se u pismima spominju. Samanthu počinju proganjati mnoga pitanja koja joj se nakon čitanja pisama nameću i ona je odlučna u nastojanju da na njih pronađe odgovore. Jesu li sumnjive smrti Ivynog neodgovornog dečka Alistara, oca Benjamina, časne majke Carlin, doktora Jenkinsa, te još nekih osoba povezanih sa samostanom, slučajne ili im se netko osvećuje? Je li Ivyn plan spašavanja djevojčice Elvire uspio? Što se dogodilo s Ivynom bebom Rose, posvojenom odmah nakon rođenja? Je li moguće da je još uvijek živa?

„Djevojka iz pisma“ je roman o jednom nepravednom vremenu, o mladim djevojkama koje su predane okrutnom svijetu beznađa, koje okolina uvjerava da su grešnice i da za svoje grijehe moraju ispaštati, o djevojkama koje krotko prihvaćaju ulogu žrtve. Istovremeno, ovo je roman o djevojkama koje su hrabre, koje se bore, koje ne odustaju, koje pružaju otpor, baš kao Ivy. Ovo je roman o čežnji za ljubavlju, o snazi duha, o nadi koja u ljudskom srcu tinja i onda kada je najteže.