Nakon pročitane potresne sage o povijesti jedne korejske obitelji u Japanu „Pačinko“ pod ruke mi je došla još jedna emotivna priča „Pedest riječi za kišu“. Knjiga koja me jako dirnula. To je priča o izvanbračnoj tamnoputoj djevojčici Nori koju je njena majka Japanka
dobila sa afroameričkim vojnikom. Zbog uvjeta u kojima se majka našla svoju kći ostavlja baki i djedu, tradicionalnim plemićima u poslijeratnom Japanu.

Djevojčica Nori odrastala je u teškim uvjetima, skrivena, maltretirana od strane bake kojoj je tradicija bila važnija od unuke. Nori se tako borila sa svim nedaćama koje su je snašle u njenom životu. Borila se za onaj mali komad slobode, ljubav, snagu, voljom za život. Tokom odrastanja u jednom trenutku uspjela je… ali na kraju knjige ostala sam iznenađena… Na Vama je dalje da je pročitate i doživite.